Islamska Zajednica Bošnjaka Nürnberg

MOGU LI MUSLIMANI OPSTATI NA ZAPADU KAO MUSLIMANI?

Naravno da mogu. Ako je faraonova žena na faraonovu dvoru ostala i opstala kao muslimanka, onda svako i svugdje može opstati kao musliman. Ako su Jevreji opstali u Evropi nakon dvije hiljade godina iskušenja, progona, genocida, holokausta i devastacije kako da ne ostanu i ne opstanu muslimani.

Koji su putevi i način opstanka?

Jedan je poznavati Zapad sa svim njegovim prednostima, slabostima i zamkama koliko ga poznaju i sami zapadnjaci.

Drugo, treba poznavati jezike zemalja u kojima se živi. Ionako se svoj identitet ne može sačuvati samo kroz jezik i naciju nego prije svega i iznad svega kroz vjeru.

Treće, treba znati i biti lojalan i regularan zakonima zemlje u kojoj se živi i ukoliko ne znače negaciju i asimilaciju vlastitog bića.

Četvrto, treba se čuvati kroz islamski brak, islamsku porodicu i džema’at.

Džema’at i džamija na Zapadu za muslimana su oaza, baza, sjedište, središte, centrište, životni prostor, matica, centrala, žila kucavica vjerskog života. Za muslimana na Mustafa Spahic -MujkiZapadu džamija je počivalište, sabiralište, blagoslovljeni prostor – barekna havlehu, kuća svakog progresa, napretka, promicanja dobra – kijamen linnasi, kuća gdje se muslimani sabiru, povezuju, udružuju, upoznaju, sarađuju, solidariziraju – Bejten mesabeten linnasi ve emna, kuća sigurnog i od Boga osiguranog prostora – ve emna, kuća zalog posljednje odbrane, zaštite, sakupljanja, čuvanja, povezivanja i uvezivanja muslimana, kuća i prostora zaštićene od zla, od strasti, od poroka, kuća koja čuva, brani i hrani muslimane na okupu, kuća koja čuva muslimane od asimilacije, od dominacije, od poltronizacije drugima. Ništa na razvijenom Zapadu muslimana ne može očuvati i sačuvati od alijenacije, asimilacije, dominacije i poltronizacije osim vjere i života u džema’atu. Na Zapadu za muslimane džamija i džema’at je i topos i humus, i etos i mahala, i selo i rodni kraj, i rodni grad i rodbina, i rod i bratstvo i pleme, i sve što znači biti musliman. Džamija na Zapadu može zamijeniti muslimanu sve što mu nedostaje, a džamiju i džema’at ne može zamijeniti i odmijeniti ništa.

Žila kucavica, bilo, srce i agens džamije na Zapadu je imam. Imam džamije na Zapadu je ne samo u funkciji imama, hatiba i muallima nego i glavnog imama, i muftije, i kadije, i šejhu-l-islama, i reisu-l-uleme, i halife i još više. Razlika između imama na Zapadu i Bosni je kao razlika između oca i majke u porodici. Ako se otac kurva u braku i ako on nije u redu samo on propada. Ako se majka kurva i ukoliko je pokvarena tada ne propada samo ona nego čitava porodica. Tako ako u Bosni ne valja imam i ukoliko je promašaj, samo on propada. Ukoliko ne valja imam na Zapadu i ukoliko je on promašaj tada ne propada samo on, nego se raspada i propada džema’at, a ne postoji druga forma (kulturna, sportska, politička, interesna) kroz koju se muslimani na Zapadu mogu organizirati. Izreka, da je svaka politika u suštini organizacija i kadrovska politika, najviše važi kod određivanja vršenja izbora imama na Zapadu. Jedino o čemu se Islamska zajednica pita i odlučuje jeste kada vrši njihov izbor. Sve ostalo u njihovom životu je stvar savjesti i dobre volje.

Sa dobro organiziranih džema’ata na pojedinačnoj ravni, kao u Njemačkoj, treba preći na regionalno uvezivanje i organiziranje. Kada se to postigne onda se trebaju i moraju, koliko to okolnosti i zakoni dopuštaju, organizirati i povezati na nivou jedne zemlje a neće dugo vremena proći morat će se uvezati, povezati i organizirati sve islamske zajednice na nivou Evropske unije. Lijepo će i dobro će biti ukoliko te islamske zajednice mognu održati veze i konkretne oblike saradnje sa zemljama porijekla svojih pripadnika. Čestitajući 25 godina organiziranog vjerskog života Bošnjaka na tlu Njemačke mi neke rezultate i učinke tog vjerskog života i rada (u Berlinu, Kamp Lintfortu, Štutgartu, Minhenu, Nirnbergu, Manhajmu, Majncu, Hamburgu, Oberhauzenu, Visbadenu, Ingolstatu…) vidimo i svjedoci smo njihovih plodova. Šta bi bilo bez džema’ata i organiziranih likova vjerskog života na pojedinačnom (na razini džema’ata), na posebnom (na razini regija) i na općem planu (na razini Njemačke) samo Allah zna. Pojedinci, i to najjači, bi ostali kao muslimani, a Bošnjaci kao Bošnjaci (na razini zajednice) ne bi. Veliki iskorak u organiziranju, stabiliziranju i standardiziranju vjerskog zivota predstavlja i kupovina vjerskih objekata do kojih je došlo u više od polovine džema’ata. Bez obzira što na Zapadu od kvaliteta i nekvaliteta imama ovisi i opstanak i propast džema’ata, o toj temi je nemoguće suvislo i produktivno govoriti a kamo li pisati.

Na kraju, Kur’an kazuje a povijest svjedoči da u biti ne postoje veliki i mali narodi, velike i male zajednice, velika i mala društva, nego organizirani uzajamno udruženi i povezani i neorganizirani i uzajamno nepovezani narodi, zajednice, nacije i društva. Džema’at kroz džamiju je Bogu najdraža zajednica ljudi koju On pomaže, voli i uz koju je. Šta znači život u organiziranoj zajednici pokazuje opstanak Jevreja unazad 4.000 godina, ali i slučaj 12 Kubanaca koji su se na čelu sa Fidelom Kastrom 1958. godine iskrcali na Kubu i evo 45 godina, usprkos svih Kubanaca, na Kubi drže vlast.

Ovaj tekst napisan je novembra 2003. godine u Sarajevu (Mustafa ef. Spahić – MUJKI), a u povodu jubileja 25 godina od osnivanja prvog džemata u SR Njemačkoj.

Um unsere Webseite für Sie optimal zu gestalten und fortlaufend verbessern zu können, verwenden wir Cookies. Durch die weitere Nutzung der Webseite stimmen Sie der Verwendung von Cookies zu. Weitere Informationen zu Cookies erhalten Sie in unserer Datenschutzerklärung

Die Cookie-Einstellungen auf dieser Website sind auf "Cookies zulassen" eingestellt, um das beste Surferlebnis zu ermöglichen. Wenn du diese Website ohne Änderung der Cookie-Einstellungen verwendest oder auf "Akzeptieren" klickst, erklärst du sich damit einverstanden.

Schließen